Wu[1] Yangu je svirao alarm na budilici. Još jedan dan, još jedan ponedjeljak. „Mrzim ponedjeljke“, mislio je on. Nakon početnog bijesa što mora na posao, on si je zadao zadatak poput kineskog komunističkog političara koji mora djelovati smjesta, bez pogovora i s revnom dužnošću. Nakon pranja zuba, on obuče radno odijelo, stavi kacigu u naručje te uzme malo svinjetine i komad kruha za marendu. Pozdravi se s Xi-Wang[2] i Zhen[3].
– Pazi se – dobaci Seyoung[4] u brizi – i vrati se na ručak.
– Hoću. Sad idem – odgovori on.
Susjed Tai[5] je već čekao Wua pa se razgovarajući zaputiše prema rudniku.
– Kako žena? – upita ga Wu.
– Ning-Hong[6] je u osmom mjesecu trudnoće. Shui[7] mu se veseli. Bit će muško – reče Tai.
– A kako će se zvati?
– To prepuštam Ning-Hongu.
Tada nastane muk koji potraje nekoliko minuta. Nato Wu pljune. Nešto mu se sabralo. Tai pričeka pa onda reče, potpuno staloženo:
– Još je dug tjedan pred nama. Danas miniramo.
– Već?
– Počistili smo sve. Nije ostalo ništa – reče on.
Bilo je oko 6:30. Pravi ljetni dan kad su dospjeli u hangar. Od žena su bile već prisutne Shuang, Shu-Fang, Mei-li, Nuwa i Fen-Fang. Sortirale su manje i veće komade grafita koji su bili dopremani kolosijekom.
Wu i Tai prolazili su pokraj ploče na kojoj je bilo znakova obavezne opreme: kaciga s osvjetljenjem, prikladna obuća, slušalice, naočale te rukavice. Wu i Tai imali su samo kacigu. Zbog izuzetno visoke temperature odlučili su zanemariti mjere predostrožnosti. Zabranjeno je unositi bilo kakvu hranu i piće kao i pušenje. I tu je počinjao rudnik.
Zidovi su bili vlažni, a zvuk vode bio je stalno prisutan u obliku kapljica. Reflektori su obasjavali put koji se za jedan kolosijek pružao duboko u stijenu. Bila je tu ventilacija da se ne uguše radnici te priključci za trofaznu struju.
Tu Wu i Tai sretnu Youa, Zhuanga, Gana, Donga, Henga i Haoa. Plan je bio sljedeći: Wu i Tai miniraju, Gan i Dong čiste suvišno, You i Zhuang razbijaju pneumatskim čekićem, a za dopremu grafita zaduženi su Heng i Hao.
Bez ijedne riječi oni su prionuli na posao. Započeli su s najvećim borerom, to jest s bušenjem rupa u koje se može ugurati punjenje dinamita s detonatorom. Taj isti treba zagurati duboko – pogurati palicom. Ubacivali su pet puta dinamit spojen na detonator pa su se prebacili na drugu rupu da ponove cijeli taj proces. Takvih su rupa probušili deset i sve ih spojili na glavni vod do detonatora.
– Gotovo je. U ZAKLON! – povikne Tai.
– U ZAKLON! – povikne Wu nakon njega.
Bio je izuzetno jak prasak. Nakon njega je bilo puno prašine pa su svi morali izići van da se to novonastalo stanje smiri. Bilo je to idealno vrijeme za marendu.
Nakon marende Wu i Tai pridružili su se You i Zhuang u usitnjavanju grafita pneumatskim čekićem. Ostatak dana bio je živa dosada za Taija. Wu je pak mislio o putovanju daleko, daleko izvan domašaja grafitnog rudnika. Na kraju je sve to zbog grafita. Pepeo iz rudnika grafita truje zrak i vodu. Zagađenje je posvuda, osobito u poljoprivredi; jedeš ono što će te na kraju ubiti. Čak je povenulo drveće.
Ali grafit je ključan element u baterijama koje omogućavaju da naši pametni telefoni, elektronika, laptop-kompjutori i električni automobili traju. To nije uzalud, s te strane. A s druge strane sve je to uzalud jer gdje je novac, tu nema ekološke osviještenosti. Mali je čovjek u odnosu na velike korporacije zanemariv.
Ali, naravno, svi šute. I rudari i obitelji rudara. Zrak se svjetluca. Kad god svjetlost udari u nešto, tada se dogodi da to zasvjetluca. Još je gora stvar sa snijegom – izgleda kao da si došao u svijet bajki. Sve je puno pepela iz rudnika.
Premda im tvrtka škodi, ona ja zaslužna što su tu gdje jesu – imaju posao. Wu se pomalo izgubio u tom razmišljanju – što bi bilo, kad bi bilo… I nastavi usitnjavati grafit kao da se ništa nije dogodilo.
Grafit i kovina moraju se prevoziti na površinu – zadatak zadan Hengu i Haou. Zatim se usmjeravaju u dvorište za sušenje radi sortiranja koje obavljaju žene.
Petnaest je sati. Wu i Tai onako umorni idu na ručak. To im je nagrada. „Što god da je, dobro je“, misle obojica.
– Vidimo se. Pozdravi Seyoung – reče Tai.
– I ti Ning-Hong! – vikne Wu pa produži kući.
Malena kućica i još Geely Panda star sedamnaest godina krasili su njegov dom. Uđe u kuću potajno i odloži ključ.
Prišao je s leđa Seyoung i zagrlio ju oko pasa. Dok je ona kuhala ručak, on je potajice poljubi. Bilo bi mu neugodno da se s njom ljubi pred Xi-Wangom i Zhenom, ali dok su sami, nedostaje mu nježnosti.
Već je znano da se voda ne može upotrebljavati za piće, već se kupuje u bocama pa treba i tu štedjeti. Chow mein s piletinom za glavno jelo značilo je gozbu za njihove siromašne standarde. Prevedeno, značilo bi to “pržena tjestenina”. Naime, radi se o jelu spravljenom od tradicionalnih kineskih rezanaca koji se prže u woku na visokoj temperaturi.
Uto Xi-Wang stane i upita:
– Kad će već taj ručak?
– Evo, samo što nije. Strpi se – reče Seyoung.
Dok se tuširao, Wu, Xi-Wang postavi tanjure na stol. Uto dođe i Zhen pa se obitelj Yang konačno nađe na okupu.
Umoran Wu jedva je dočekao ručak. Tako mu je godilo da je tri puta podrignuo.
Nahranjeni Wu imao je nešto reći:
– Pričekajte da razgovaramo kao ljudi – kaže Wu i uzme staru krpu kojom se obriše. Nastavio je svoj govor: – Evo, moj sin se sprema na fakultet. Mi ćemo te podržati, Seyoung i ja. Jesi li ti toga svjestan?
– Fakultet je moj osobni zenit – odgovori Zhen.
– Samo malo. Da vidimo što ćeš ti upisati.
– Mandarinski jezik i filozofiju.
Xi-Wang je kipjela od srdžbe…
– Misliš na Konfucija? I onog… kako se ono zove?
– Lao Tzu – reče Zhen.
– Da. Lao Tzu. Što će ti njih dvojica? Pa od toga nemaš niti za rižu, a on bira studij. On bi malo filozofirao? Sve iz mojeg budžeta – reče Wu.
– Pa, tu su i poveznice s kulturom, poviješću i s estetikom…
– Dobro, dobro… Pazi što biraš. Pomno pazi. Ja tu…
– A ja? To ništa? Kao da meni ne trebaju… Da, ja radim na njivi – reče Xi-Wang vidno uznemirena.
– Nisi baš u pravu, ali…
Xi-Wang se demonstrativno digne od stola i otiđe u sobu.
– Pa što sam sada krivo rekao? – začudi se Wu.
– Ništa… Baš ništa – reče Seyoung i zakoluta očima.
– Pa i ona će studirati. Doduše, ne odmah kao Zhen –odgovori Wu – Zhen mora prvo završiti fakultet pa onda može Xi-Wang. Što vi mislite da sam neki bogataš? Da meni padaju novci s grane? Sve u svoje vrijeme…
Nakon dvije godine…
Zhen i njegovih četvorica kolega – On[8], Ming[9], Tai-Yang[10] i Mingmei[11] – bili su na čajanci. Pili su čaj Longjing[12] kad Ming, potaknut dnevnim novinama u kojima je pisalo „Amazona u kritičnom stadiju“, počne čitati:
– „Krčenje šume je uklanjanje šume kako bi se šuma i šumsko zemljište prenamijenili u druge svrhe, ponajviše u poljoprivredno zemljište ili za izgradnju cesta.“
Vidite, to je učinjeno kako bi se dobila polja za ispašu stoke i uzgoj soje. Boli briga Brazil za endeme među biljkama i životinjama. Brazilu je bitna lova. Lova pokreće svijet.
Mingmei reče:
– Slično je i u Sumatri. Pretjerana sječa šuma, lov radi skupljanja plemenitih krzna, ribolov dinamitom, potražnja za egzotičnim suvenirima poput oklopa kornjača… sve je to dovelo do biljnog i životinjskog svijeta na rubu izumiranja.[13]
– Tako je – odgovori Ming pa nastavi u istom tonu:
– Gotovo svaki proizvod na policama trgovina sadrži palmino ulje. To je proizvedeno u Maleziji i Indoneziji.
– A koji su reprezentativni proizvodi? – upita Zhen.
– Pa, od plantaže palmi uljarice dobiva se doista sve – reče Ming – Palmino ulje, dobiveno od plodova, koristi se za proizvodnju kozmetike, sapuna, svijeća, maziva, biogoriva i kao premaz. Ulje od sjemenki koristi se u proizvodnji sladoleda, čokolada, kolača, kruha, margarina i za proizvodnju brojnih lijekova.[14]
– Što je netko načitan – promrmlja Tai-Yang.
– A što bi ti? – upita Ming.
– Ništa – odgovori Tai-Yang – Takvu ekološku katastrofu imamo i u vodi. Pogledajte samo veliki koraljni greben! On je najveći koraljni greben na svijetu i najveća živa cjelina na svijetu. Nalazi se u Koraljnom moru i proteže dvije tisuće kilometara duž sjeveroistočne Australije. A prijeti mu nestanak. Čak devedeset devet posto australskog Velikog koraljnog grebena zahvaćeno je štetnom pojavom izbjeljivanja koralja.[15]
– A čime je to uzrokovano? – pita On.
– Ta je pojava uzrokovana skokovima u temperaturi mora – na to će Tai-Yang.– Koralji tada izbacuju alge koje obično žive u njihovom tkivu, čime gube svoje jarke boje.[16]
– Aha – dobaci On.
– Za greben su također štetne i ciklone, kao i morska zvjezdača trnova kruna koja se hrani koraljem. Utjecaj tih dvaju faktora također se povećava s promjenom klime[17] – odgovori Tai-Yang smiješeći se.
– Veliki tihooceanski otok smeća – nastavlja On – najveća je tvorevina koju je proizveo čovjek. Puno je malih komada plastike koje su ribe pojele zabunom misleći da je to hrana, ali upravo od toga umiru ili se zapetljaju i uguše.
Nakon kratke stanke Ming reče:
– Svaka čast zasvemirski teleskop James Webb i Extremely Large Telescope. I kako se ono zove akcelerator čestica?
– Large Hadron Collider– dobaci Mingmei…
– E da, to. Hvala ti, Mingmei – reče Ming – Divno je što mi imamo uvid u najdalje galaksije, i u tamnu materiju, i u tamnu energiju, ali to nam ne vrijedi ništa ako ne možemo popiti čašu čiste vode. Vode!
– Pa ja ju do sada nisam mogao popiti – reče Zhen.
– Pa kako? Zar ti nisi iz Heilongjianga? – postavi pitanje sve u čudu Mingmei.
– I da i ne.
– Kakav je to odgovor? – upita ga Ming.
– Odgovor je potvrdan ako misliš na Heilongjiangu. Odgovor je niječan ako misliš na pitku vodu. Tamo gdje se ja nalazim, rudnik je grafita. Pijemo samo vodu u bocama. Inače je bljutava voda i k tome nezdrava – odgovori Zhen.
– Pa kako? –upita Mingmei.
– Eto, tako – uzdahne Zhen – U mom smo slučaju morali štedjeti da bih ja išao na fakultet. A Xi-Wang, inače moja sestra, ostala je kod kuće. Eto.
– Pa, tužite tu tvrtku koja se bavi iskapanjem grafita! – slavodobitno će On.
– Ne mogu i ne smijem. Moj otac radi u njoj – odgovori Zhen.
„Uuuuuuuuu!“ – začuje se. Svi su se zamislili kako dalje.
– Težak slučaj. Zbilja težak – reče Ming, a ostali ga podrže.
Nakon kraće stanke, u kojem su svi promišljali, kaže
Tai-Yang:
– Kobalt još treba uvoziti, a ne nalaziti.
– Znaš li ti za koji element? – upita Ming – Ajde ti On. Ti bi to trebao znati. Tebi ide kemija.
– Samo malo. Da promislim – reče On.
– Pa, On je trebao studirati kemiju. Ali su gu rušili na prijemnom. Kao, nije prošao… – izjavi Ming.
– Sjetio sam se. Neodimij. On ima magnetna svojstva. Služi za… ono kad imaš magnetić za lijepljenje suvenira na hladnjak ili za lijepljenje figurice šaha… i tako… – kaže On.
– Eto. Dali smo ti ideju. Sad ju iskoristi – kaže Ming i ispije čaj.
– Kao da je to sve lako. Naći… taj… neo… kako si ono rekao? – kao da traži odgovor Zhen.
– Neodimij – reče On.
– Neo… di… mij – izjavi Zhen – Da nije neo…, što već, i ovako rijedak… a kamoli pronaći… tvrtku koja se baš time bavi.
– Ne znam. Bolje bi bilo da učiš umjesto… – reče uz malo predomišljanja Ming, pa se zajedno s ekipom digne i zatraži račun.
Potaknut time dao se u istraživanje u kojem je saznao da je osamdeset posto svjetskog neodimija proizvedeno u Kini; on služi za solarne panele, vjetroagregate, pametne mobitele, električne automobile, laptope i za razne druge stvari.
„Pa, ovo je sve u redu“, misli Zhen, „zeleno je posvuda u modi – svi bismo trebali težiti obnovljivim izvorima energije. Da se moj otac zaposli u jednoj tvornici neodimijskih komponenata, imao bi dupli učinak: prvo, bio bi dalje od rudarenja, i drugo, malo bi osvijestio to da trebamo novi automobil, po mogućnosti električni, jer Geely Panda je dotrajao i već je zreo za prešu.“
No, vrijeme je ispita i, zahvaljujući neodimiju, nije položio dva ispita iz mandarinskog jezika, što je značilo da treba ugrijati stolicu – pod hitno. Nema više vremena za razmatranje svojstava neodimija ni otkuda se crpi.
„Sada je prijek posao učiti da položim Sintaksu mandarinskoga standardnog jezika i Povijest mandarinskoga književnog jezika“, mislio je Zhen.
Za to vrijeme, kilometrima udaljeni, vraćali su se iz rudnika kući Wu i Tai. Bila je zima, drugi mjesec. Još je bilo snijega trideset i dva centimetra, istog onog grafitnog pepela, a u dubinama zemlje bilo je petnaest stupnjeva celzijusa.
– O čemu razmišljaš? – upita Wu pogledavši u zamišljenog prijatelja.
– Sying [18] ima moje oči – reče Tai – Sve ga zanima. Sve.
– Tako i treba – odgovori Wu i pljune.
– I pametan je – hvali se Tai.
Wu i Tai su se rastali pri povratku kući. I dok je Tai produžio svojim putem, Wu je čuo nekakav žamor – žamor koji nije slutio na dobro. Otključa vrata i prvo što je vidio, bila je Seyoung koja je gledala televiziju:
– Doma sam! – kaže malo povišenim tonom.
Xi-Wang i Seyoung odmah su dotrčale u njegov zagrljaj, kao da ga nisu vidjele godinama.
– Što je ovome razlog? – pita se on.
– Tako nam je drago što imamo tebe. Bio je odron rudnika – odgovori Seyoung – Kažu da ima stradalih. Još se traga za dvanaestoricom…
– Makni se… Da vidim – kaže Wu.
Kad je došao do televizora, imao je što vidjeti:
Vijest dana: 12 ljudi zatrpano je u rudniku; 2 su mrtva; 5 ljudi lakše je ozlijeđeno. Još se traga za preživjelima.
– To je bio rizik kojega smo svi svjesni – reče Wu – Bilo kojeg rudara da pitaš što mu je najveća opasnost, čega se najviše boji – bilo bi urušavanje! Da ne spomenem odrone i proboje podzemnih voda. Mogao sam to biti i ja.
– Ima li toga i u tvojem slučaju? Takvih priča? – pita ga Seyoung.
– Zato se obično vježba kad je za to predviđeno. A ovako… – slegne ramenima Wu – Tko je klaustrofobičan, za njega nisu rudnici – i odloži svoju kacigu na pod.
– A čega sve u rudniku može biti? – upita Xi-Wang i počne gristi zanokticu.
Wu je lupi po ruci.
– Sad ti je to TOLIKO VAŽNIJE od onog što ti doista želim reći… – kaže Xi-Wang vidno frustrirana i pobere se u sobu.
– Pa, nisi u pravu – reče Seyoung.
– Mislio sam joj odgovoriti rudnik bakra, srebra, olova i ugljena… – kaže Wu.
– Emocije. I tu je tvoja najveća greška. Pogreškas emocijama – reče Seyoung i ode u kuhinju.
Wu je bilo svega dosta. Ručak je morao jesti sam.
Zhen je doputovao kući i radio na svome završnome radu o Konfuciju. Baš se poslijepodne Wu odmarao dok je Zhen pisao o njegovoj knjižici Izreke. U njima je Put ili Tao obrađen na sljedeći način:
– Konfucije reče: „Uzaludno tražiš savjet od onih čiji se putovi razlikuju od tvojeg“,[19] – kaže Zhen.
– Živa istina – kaže Wu.
– Yen Ch`iu reče: „Nije da mi nije drag tvoj Put, nego nemam dovoljno snage.“
Konfucije odgovori: „Kad čovjek ne bi imao dovoljno snage, stao bi na pola puta. Ali ti nisi učinio ni prvi korak“,[20] – reče Zhen.
– Taj Yen Ch`i je gotovan – reče Wu i nasmije se.
– To se misli u prenesenom značenju, misli se o tome što ćemo ja ili ti učiniti da napravimo „prvi korak“ – kaže Zhen.
– A, tako.
– Recimo, to u vezi s daljnjim zaposlenjem.
– Pa, o tome bi se dalo raspravljati – kaže Wu.
– Na pitanje: „Što bi se dogodilo kad bi se na zlo uzvraćalo dobrim?“ – Konfucije odgovara: „Čime bi se onda uzvraćalo dobro? Na zlo treba uzvraćati pravednošću, a na dobro dobrotom!“[21]
Mi radimo za _____ koja nas truje. Zar ne vidiš? Grafit je tu presudan, uvijek je bio i bit će – utvrdi Zhen.
– To već znamo. Ali kompaniji to neće biti drago čuti – reče Wu – Mogao bih dobiti otkaz pa se ti školuj kako znaš.
Vidno frustriran, Zhen reče:
– Dobro. Jesi li ti razmišljao o prelasku u novi zanat, u nešto sasvim drugačije od rudarstva umjesto da tupiš po istom.
– A što to predlažeš? Ajde, što?
– Pa tvornicu magneta.
– Ajde, molim te. Magneta? Nisam ja za to – odgovori Wu.
– Jesi. Potražnja je doduše mala, ali postoji. Vidi u kineskom zavodu za zapošljavanje. Doduše tamo ima nepotizma i partitokracije, ali što se tu može – reče Zhen.
– Baš ti hvala što me ohrabruješ – progovori glasom punim sarkazma.
I tako je stalno slao molbe sve u nadi da će ga zaposliti – bezuspješno. Ali nada mu se osmijehe nakon petog mjeseca kad je pronašao posao kojih dvjesto kilometara od kuće.
– „Stablo koje je široko poput čovjekova zagrljaja
Razvilo se iz sićušne mladice.
Visoki toranj uzdigao se iz grude zemlje.
Put od tisuću kilometara započinje prvim korakom.“
Lao Tzu „Tao Te Ching“[22] – reče Zhen
– Vidim da je tebi taj studij filozofije podario mudrost – kaže Wu – Otići ću do _____ i vidjeti kakvih uvjeta imaju.
Uzeo si je godišnji odmor. U _____ dočekali su ga i uputili u njegov budući posao koji se sastojao od proizvodnje magneta kombiniranjem neodimija, željeza i bora po točno zadanim omjerima u proizvodnom pogonu moderne tvornice. Iako je bio prijateljski vezan uz Taia, bila je to izvrsna prilika da se povuče iz rudarstva. „Uredan posao naspram rudarenja dar je koji ne možeš odbiti“, pomisli on. – „Toliko muke, toliko rada, toliko svega, a zašto? Zašto kad sam mogao raditi u tvornici magneta, prikupljati si radni staž, a ne ovako, biti u rudnicima grafita koji već ionako šteti mojem zdravlju?“
Upali svog Geelyja Pandaa i krene kući noseći novosti o preseljenju. Kod kuće su ga dočekale sumnje Seyoung i Xi-Wang u uspješnost tog pothvata, ali on je imao Zhenovu podršku da će im to biti promjena na bolje, da je taj posao bolje plaćen i da „ne nosi stalno glavu u torbi“. Dao je otkaz. Najprije se Wu oprostio od Taija pa onda i od kolega. Nakon početnog negodovanja navikli su se da je Wu izdvojio određenu svotu juana kao najamninu za stan, ide pet radnih dana na posao u tvornicu, a svaka dva vikenda putuje kući. Dao je u zamjenu svotu koju je trebao izdvojiti za daljnje školovanje kćeri Xi-Wang za plaćanje stana. Isprva je bila bijesna na oca, a kasnije, kako je vrijeme teklo, morala je zatomiti želju za studiranjem elektrotehnike. Uskoro se i cijela obitelj Yang preselila.
Ako je Wu računao da će neodimij biti bezopasan u radnom okruženju – zavarao se. Zrakom se može udisati vlaga i plinovi koji u produženoj izloženosti njihovom djelovanju uzrokuju plućnu emboliju. Plućna embolija naglo je začepljenje plućne arterije krvnim ugruškom.[23] Neodimij može biti prijetnja i jetri kada se nakuplja u ljudskom tijelu.
U međuvremenu kamioni su prevažali kubike i kubike materijala koji je na njih natovario utovarivač. Baotou je postao međunarodno poznat po preradi rijetkih zemljanih minerala iskopanih u Bayan Obou[24] uključujući neodimij, torij, uranij i druge rijetke elemente. Otpadni materijal koji sadrži brana Baotou Tailings Dam u punom je pogonu još od 1965. godine; to su cijevi za industrijsko postrojenje kojim teku otrovne kemikalije i radioaktivni elementi. Nema riba – samo turoban pogled preko tamnih jezera do udaljenih tvornica.
[1] Wu Yang, čije je značenje „hrabrost“.
[2] Wu Yang, kći, čije je značenje „nada“.
[3] Wu Yang, sin, čije je značenje „skup“.
[4] Wu Yang, supruga, čije je značenje „osvijetlite svijet“.
[5] Tai Wu, čije je značenje „netko iz Tajlanda“.
[6] Tai Wu, supruga, čije je značenje „tiho“.
[7] Tai Wu, kći, čije je značenje „voda“.
[8] Značenje: „mir“.
[9] Značenje: „svijetao mjesec“.
[10] Značenje: „Sunce“.
[11] Značenje: „pametna, lijepa“.
[12] Vrsta zelenog čaja.
[13] https://hr.wikipedia.org/wiki/Sumatra
[14] https://sh.wikipedia.org/wiki/Palma_uljarica
[15] https://hr.wikipedia.org/wiki/Veliki_koraljni_greben
[16] https://www.jutarnji.hr/vaumijau/aktualno/lose-vijesti-cak-98-posto-velikog-koraljnog-grebena-zahvaceno-je-izbjeljivanjem-15117614
[17] https://www.jutarnji.hr/vaumijau/aktualno/lose-vijesti-cak-98-posto-velikog-koraljnog-grebena-zahvaceno-je-izbjeljivanjem-15117614
[18] Dvije i pol godine star sin Tai i Ning-Hong, čije je značenje „zvijezda“.
[19] Konfucije – Izreke, Nova Akropola, 2014., str. 48.
[20] Konfucije – Izreke, Nova Akropola, 2014., str. 47.
[21] Čedomil Veljačić – Razmeđa azijskih filozofija, Sveučlišna naklada liber, Zagreb, 1978., str. 325.
[22] Lao Tzu – Tao Te Ching, Planetopija, 2020., str. 48.
[23] http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/bolesti-pluca-i-disnih-putova/plucna-embolija
[24] https://en.wikipedia.org/wiki/Baotou
