U Srijedu, 08.06.2016.g. održana je u D.V. Josipdol, prva u ciklusu od 13 (4 radionica u D.V. Josipdol i 9 radionica u Prvoj osnovnoj školi Ogulin ) radionica projekta „Tolerancija među različitostima-nastavak“ financiran od Karlovačke županije, Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb, te traje do 31.12.2016.g.
Tema radionice, na kojoj je bilo prisitno oko 30 roditelja i odgojno obrazovnog djelatnika vrtića, bila je „Prihvaćanje različitosti i psihološke posljedice netolerancije“.
Nakon pozdravnog govora ravnateljice gđe. Biserke Pavković radionicu je vodila mag.psih Ines Galetić Žagar. Na početku, prisutnima se prikazao kratki isječak „Children with Disabilities“ koji je ukazao na srž problematike s kojima se susreću djeca s teškoćama.
Nastavilo se u objašnjavanju pojmova stavova, predrasuda i diskriminacije te tolerancije koje smatramo vrlo važnim u ovoj problematici. Dio predavanja je bio usmjeren na razvoj predrasuda kod djece, odnosno na objašnjavanje vrlo važne uloge roditelja za učenje tolerantnog ponašanja. Također, naglasilo se da je, iako postoji inkuzija djece s teškoćama u redovan sustav odgoja i obrazovanja, nažalost i dalje prisutna njihova niska prihvaćenost. Usmjerilo se i na izrazito bitne posljedice netolerancije, u vidu gubitka samopoštovanja, izolacije, lošeg utjecaja na mentalno zdravlje djece kao i na njihovo djetinjstvo. Završetak predavanja uključivao je dolje navedenu priču, a koja je poslala jasnu poruku o tome koliko smo je svatko od nas umiješan u putovanje života te trebamo pomagati jedni drugima, s obzirom da je svatko od nas uistinu važna nit u tkanju života druge osobe te je nužno stati na kraj predrasudama te promicati tolerantnost i i prihvaćati različitost.

„ Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.
Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: ‘ U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!’
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: ‘Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.’
Miš se okrene svinji i vikne: ‘Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!’
Svinja je suosjećala, ali reče: ‘Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojom molitvama.’ Miš tada krene prema kravi: ‘Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!’
Krava reče: ‘Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.’
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom.
Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš.
Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.
Da bi ih nahranio, farmer je zaklao svinju. Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.
Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.“